Gradnja

Istarska željeznica

Kada je 20. rujna 1876. svečano otvorena dugo očekivana Istarska željeznica koja je trebala pridonijeti učinkovitom povezivanju ratne luke Pule s bespućem austrougarskog carstva, razočarani Istrani nevoljko su vrtili glavom.

Građena uglavnom u korist vojske, bez izravnog gospodarskog i trgovačkog doprinosa običnom puku, ta je željeznica, trasom koja je prolazila središtem poluotoka bez doticaja sa njegovim najnapučenijim sjeverozapadnim krajem, slabo ili gotovo nikako unaprjeđivala rast lokalne trgovine. Mada su obalni gradovi još i mogli uživati blagodati povoljnih i učestalih pomorskih puteva, komunikacija između gradića u zaleđu bila je, međutim, svedena na minimum. Budući da naprosto nije bilo nikakvog načina za njihov adekvatan plasman, tako su i najbolji istarski proizvodi poput vina i maslinovog ulja sa plodnih brežuljaka okolice Vižinade, Grožnjana, Motovuna zajedno sa solju, voćem, povrćem, stokom te nadaleko poznatim kvalitetnim kamenom iz Momjana, Tribana, Sv. Stjepana ili Višnjana još nepravedno dugo morali čekati u sjeni. Drugim riječima, trasa Parenzane kao linijski sustav bila je bitna za oživljavanje razvojnih djelatnosti u njenom utjecajnom pojasu, pošto je povezivala gospodarske funkcije prostora (poljoprivredu, industriju i trgovinu), a omogućavala je i transport ljudi i robe.

Prijedlog za izgradnju pruge Poreč-Trst

Svjesni važnosti koju bi donijelo povezivanje njihova kraja s Trstom i Istarskom željeznicom, zastupnici općina iz doline Mirne stoga su već 1880. godine uputili peticiju ministru trgovine tražeći ozbiljno razmatranje ovog problema.

Unatoč tomu što se Beč, vješto izbjegavajući direktni odgovor, očitovao u načelu pozitivnim stavom, pozivajući na sastanak sve zainteresirane općine u cilju konačnog dogovora, uz veliki angažman grofa Pietera Waldersteina (koji je potom izradio i prvu cjelovitu studiju te stručne predradnje), još je moralo proći punih osamnaest godina prije no što je konačno 16. prosinca 1898. Vlada u parlamentu podnijela na prihvaćanje prijedlog za izgradnju pruge Poreč- Trst.

Nakon osnivanja Lokalnog željezničkog društva Trst-Poreč prošli su mjeseci, a radovi na izgradnji nove željeznice nisu započeli. Ali, u ožujku 1900. godine počelo je s radom pravno povjerenstvo za odobrenje naknada vlasnicima otuđenih zemljišta, u čijem su sastavu bili gotovo isključivo strani dužnosnici. Povjerenstvo je funkcioniralo na osnovi strogih pravila.

Konačno je u Eisenblattu od 18. travnja 1900., godinu dana nakon dodjele službene koncesije, objavljen poziv za sudjelovanje na javnom natječaju za radove na željeznici  Trst-Buje. Javni  se natječaj održao u Beču, 10. svibnja 1900. Sudjelovalo je ukupno 15 poduzeća, a pobjedu je odnijela tvrtka Buttoraz & Ziffer iz Trsta za dionicu Trst-Portorož, i tvrtka Filippo  Suppanich iz Ljubljane za dionicu Portorož-Buje.

Početak radova

Radovi su na više mjesta započeli idućeg srpnja i računalo se da će dionica Trst-Buje biti završena 15. studenog 1901. te puštena u promet 1.prosinca  iste godine. Poziv na javni natječaj za radove na dionici Buje-Poreč objavljen je u časopisu Osservatore triestino prvih dana siječnja 1901. godine.

U ožujku je dionica  Buje-Vižinada dodijeljena tvrtki Brunetti, List & Radl, dok je dionica Vižinada-Poreč u travnju dodijeljena poduzeću Antonio Pellegrini i Giorgio Strohmaier iz Beča. Radovi su trebali biti završeni do 1.rujna 1902. godine radi puštanja željeznice u promet 15. listopada 1902. godine. U to su vrijeme radovi napredovali brzim tempom.

U studenom 1901. godine stigle su i prve vijesti o nakani Vlade da na postajama nove trase da postaviti dvojezične rasporede vožnje. Dana 9. veljače 1902. godine u 6. broju Amtsblatta, službenom glasilu uprave državnih željeznica u Trstu, objavljena je okružnica broj 23 u kojoj je iznesen službeni pravilnik na dionici Trst-Buje. U toj je okružnici prvi put upotrijebljen naziv Parenzana, kojim se označavala željeznica Trst-Poreč.

Na dionici Buje-Poreč radovi su se također odvijali brzo. U travnju 1901. godine počelo je probijanje motovunskog  tunela i izgradnja tamošnje postaje i prilazne ceste. U kolovozu iste godine odobren je nacrt postaje za  opskrbu vodom u Livadama. U jesen 1902. godine završeni su radovi na unutarnjoj dionici Buje-Poreč. Započeli su pokusi i kolaudacija koji su potrajali od prvih dana studenog  do prvih desetak dana prosinca. Provedena je kontrola prometovanja vlakova, protupožarne mjere, ispitani su i provjereni mostovi i ostali objekti. Konačno, od 9. do 11. prosinca, povjerenstvo zaduženo za provjeru dionice Trst-Buje pustilo je u promet i dionicu Buje-Poreč.

Ustrajalo se u namjeri da se linija produlji od Poreča do Kanfanara. U tom bi slučaju pruga Parenzane dobila naziv Trst-Poreč-Kanfanar. Zbog toga su svi granični stupci oko zemljišta kupljenih od strane lokalnog željezničkog društva Trst-Poreč-Kanfanar imali natpis TPC. Također je i sama izvedba postaje u Poreču odgovara potrebama i funkcijama tranzitne postaje. Ali trasa predviđena prvobitnim nacrtom znatno je izmijenjena prije negoli je dobila svoj konačni oblik.