Vremeplov

POVIJEST PARENZANE


20.09.1876. – Svečano otvorena Istarska željeznica. Željeznica je trebala doprinijeti učinkovitom povezivanju ratne luke Pule s bespućima Austrougarske monarhije. Stanovnici SZ Istre, najgušće naseljenog dijela poluotoka, bili su razočarani, jer je nova željeznica potpuno zaobišla njihove krajeve.
 
1887. – Nakon dugog razmišljanja o prometnom rješenju za SZ Istru, grof Pietr Walderstein je dobio odobrenje ministarstva da započne studiju o ekonomskoj isplativosti željeznice Trst-Buje-Poreč.

03.1893. – Istarski zastupnici Bertolla i Rizzi pred Parlamentom u Beču zatražili su izgradnju željeznice od Trsta do Poreča. 

02.1894. – Istarski pokrajinski sabor gotovo jednoglasno je usvojio zakon o izgradnji pruge Trst-Poreč uz mogući produžetak do Kanfanara. 

Ljeto 1895. – Započete studije za izgradnju željeznice.

10. svibnja 1900. - Službeni početak radova. Na izgradnji pruge radili su gotovo svi lokalni obrtnici i seljaci od pet sati ujutro do sedam navečer, a pomagali su im i brojni dječaci. Pruga je završena u rekordnom roku od samo dvije godine.

01.04.1902. – Svečano puštena u promet dionica Trst – Buje.

15.12.1902. – Puštena u promet i dionica Buje-Poreč.

15.4.1904. – Otvorena postaja u Portorožu, radi poticanja što većeg broja posjeta novom kupališnom i lječilišnom centru.

19.07.1906. – Otvoren novi kolodvor S. Andrea u Trstu.

31.3.1910. – Najteža nesreća u povijesti Parenzane. Jaka je bura prevrnula vlak kod Milja, iza mosta na Ospu u Sloveniji, pri čemu je poginulo troje ljudi. Usprkos prethodnim upozorenjima, tek nakon te nesreće su izgrađeni burobrani na kritičnim mjestima.

1911. – Parenzana je dobila tri lokomotive iz serije P (P1, P2,P3), koje su zamijenile tri lokomotive serije U (U 37, 38 i 40), premještene tada na druge austrijske pruge.

22.06.1917. – Nesreća između Tribana i Grožnjana zbog iskliznuća jedne teške vojne kompozicije. Uzrok nesreće nikada nije službeno potvrđen, ali se pričalo da su je izazvali ruski ratni zarobljenici koji su radili na održavanju pruge otpustivši matice na vezicama za tračnice.

24.5.1923. – Nesreća između Livada i Oprtlja zbog nepoštivanja ograničenja brzine. U nesreći je život izgubio strojovođa Servolo Bonetti iz Buja.

01.07.1924. – Pruga je uključena u talijansku mrežu željeznica.

12.12.1934. - Zadnja  nesreća na Parenzani. Veliki zemljani odron kod Kostanjice prevrnuo je vlak i survao ga u dolinu po stjenovitom obronku. Nesreća je izgledala spektakularno, ali srećom nije bilo ljudskih žrtava.

31.8.1935. – Posljednja vožnja vlaka. Ministarstvo za komunikacije još je u ožujku objavilo da će pruga biti zatvorena nakon dolaska zadnjeg vlaka u Trst 31. kolovoza 1935.

1.9.1935. – Počela je prometovati autoprijevoznička služba s četiri linije koje su pokrivale područje na kojemu je promet dotad bio nezamisliv bez Parenzane.


PARENZANA DANAS

Danas trasa Parenzane prolazi kroz teritorij triju država: : Italije – 13 km, Slovenije – 32 km i Hrvatske – 78 km. 

Cijela trasa Parenzane u Sloveniji asfaltirana je i uvrštena u mrežu biciklističkih staza pod oznakom D8. Na njezinim najatraktivnijim dijelovima, poput onog između Kopra i Izole koji vodi nasipom uz samu morsku obalu, odvija se gust promet rekreativaca – biciklista, rolera, šetača i trkača. Današnja biciklistička staza D8 ima malo izmijenjenu trasu, pa između Lucije i Seče prolazi nešto dužim, ali ugodnijim, putem uz more.

U hrvatskome dijelu pruge, trasa je gotovo u potpunosti očuvana i cijelom je svojom dužinom uređena kao neasfaltirana rekreativna staza, idealna za šetnju ili vožnju brdskim biciklom. Sačuvano je i uređeno sedam sjenovitih tunela i šest vijadukata, koji se svi nalaze na dionici Buje-Vižinada. Uz trasu su uređena brojna odmorišta i vidikovci, a u Livadama je otvoren i maleni muzej Parenzane. 

Zbog mjestimično grublje podloge, staza je pogodna za MTB bicikle, ali ne i za cestovne i trekking bicikle. 

Po Parenzani se vozite na vlastitu odgovornost.